Lobotomija je neohirurška procedura koja prekida moždanu konekciju sa prefrontalnim korteksom. Lobotomiju je izmislijo Portugalac koji je htio da riješi povećani broj psihijatrijskih pacijenata u dvadesetom vijeku. Amerikancima se veoma sviđala ova vrsta sakaćenja, pa su oni izveli ovu proceduru preko četrdeset hiljada puta, uglavnom na ženama. Prefrontalni korteks pomaže planiranju, odlučivanju, ličnosti, jeziku, i sjećanju. Sjećanje je teret u kom se snalazi čovečanstvo. Sjećanje je žalost. Sjećanje je trauma. Sjećanje je sprava kojom se čuva informacija. Sjećanje dolazi od hiljadu godina neprijateljstva što vode do još većem bolu. Sjećanje je ozlojeđenost. Sjećanje je izazivalo rat. Sjećanje izaziva nasilja. Sjećanje je lanac sto me veže za nesigurnost. želim da presječem svoj prefrontalni korteks. Hoću da se riješim teret odlučivanja i odgovornosti. Uvijek sam bio odrastan kao dijete, ali sad sam postao djetinjast kao odrasla osoba. Oslobodi me krivice koja dohvata svaki čas sto sam budan, ali čuvaj me u mom telu da ne bih mogao povrijediti svoju familiju ni prijatelje. Kompjuter ima ograničenu količinu skladista, što znači da se moraju podaci sačuvati na hard disku, ili sličnim spravama. Podaci mogu da se inficiraju. Mogu da postanu kuga. Podaci se sastoje brojeva i slova. Podaci su kao ideologija izgrađena od sjećanja. Ideologija interneta je nastala od sjećanja i od očuvanja. Nema pravo da se zaboravi. Ljudi zapišu živote drugih kroz prijenos digitalnih podataka. Biti nepoznat je nemoguće